• The golden boat
• Workshop
• Festivals
• Symposia
• Literary tours
• Gatherings

• gallery
• archive
• financing & partnership
• contact

Prevoditi

Kako se poezija može jesti? pitam pjesnika, čiju poeziju prevodim na jednoj prevoditeljskoj radionici. Pjesnik promrlja nešto o povezanosti slave i hrane, možda niti sam nije znao što je zapravo htio reći – jedem svoj put kroz poeziju. Ostaje neodređeno mjesto. Poema govori o državi i poeziji, o investiranju u poeziju, spominju se bilijuni. Ta mi hiperbola ovog trena nije bliska.
Bilijuni, tko ih može zamisliti? Zašto sam uopće pitala pjesnika da mi objasni? Zašto je mene pitao neki drugi pjesnik – je li ticket karta ili nešto drugo? Mapa, mislilo se na mape svijeta, kažem. Mape svijeta izviruju iz ormara? Aha da, mislila sam na djevojačke ormare u kojima su i karte svijeta koje mame na putovanja, kažem prevoditeljici. Je li to morski puž?, pitam irskog pjesnika. Plima u njegovoj pjesmi dolazi naglo, Buda promišlja plimu: Mjesec, puž beskraj koji se ne može obuhvatiti. Daj nam jutro, daj, piše pjesnikinja iz Japana. Mrtvi nakon tsunamija pozivaju božicu Amenouzumi da započne ples i da ih probudi...Prevodim poeziju i čini mi se da razumijem zvukove, da je eufonija dovoljna za značenje, za slike. Spilja, maternica, zrak koji miriše na ljekovito bilje i na kraju dana jota, slovensko varivo.

*********

HRVATSKI:
Pleši, modesty, pleši

Pleši, Modesty, pleši,
iza tebe su godine ružičastog logora
duge, osamljene šetnje preko rubova grada
i tisuće ljeta prepunih knjiga po krevetima.
Na jedrenje ponesi samo šalicu čaja
dalekozor i sredstvo koje briše
svako suvišno sjećanje na putu.
U sjenci agave koja raste na brodu
u dugim noćima na otvorenom, osluškuj
kako gube se zvukovi svijeta.
Našla si ljubav svog života
i ima li veće sreće, nego kad spusti se mišlju
na tebe u bilo koje doba dana, a nitko ga ne vidi!

ENGLISH:
Dance, Modesty, Dance!

Dance, Modesty, dance,
the years of the pink concentration camp are behind you
long, lonely walks on the city's margins
and a thousand summers of books strewn across beds.
Take only a teacup to your sailboat
binoculars, and the aid that erases
every surfeit memory along the way.
Shadowed by the agave that grows on the boat
through long nights out in the open, listen to
the world's sounds die away.
You found the love of your life
and is there greater joy, than when in thought he descends
on you at any time of day, and no-one sees him!

V SLOVENŠČINI:
Pleši, Modesty, pleši

Pleši, Modesty, pleši,
za teboj so leta rožnatega lagerja
dolgih, osamljenih sprehodov onkraj mestnih meja
in tisoč let nagrmadenih knjig na posteljah.
Na jadranje s seboj vzemi samo skodelico čaja
daljnogled in sredstvo, ki izbriše
vsak odvečen spomin na poti.
V senci agave, ki raste na ladji
v dolgih nočeh na odprtem, prisluhni
kako se razgubljajo zvoki sveta.
Našla si ljubezen svojega življenja
in ali je še kaj večjega od sreče, ko te
v mislih obišče ob kateremkoli trenutku dneva, in ga nihče ne vidi!

Prevedel Iztok Osojnik

PLEŠI, MODESTY, PLEŠI

Pleši, Modesty, pleši,
za tabo so leta v rožnatem taborišču,
dolgi samotni sprehodi do obrobja mesta,
na tisoče poletij s kupi knjig v posteljah.
Na jadranje vzemi samo skodelico čaja,
daljnogled in krpo, da s poti
pobrišeš vse odvečne spomine.
V senci agave, ki raste na ladji,
v dolgih nočeh na odprtem morju prisluhni,
kako se razgubljajo zvoki sveta.
Našla si ljubezen svojega življenja,
in ni večje radosti, kot če se v mislih spusti
nate ob katerikoli uri dneva, pa ga nihče ne vidi!

Prevedel Gašper Malej

Pleši, Modesty, pleši

Pleši, Modesty, pleši,
za tabo so leta rožnatega taborišča
dolgi, osamljeni sprehodi onkraj robov mesta
in na tisoče poletij, polnih knjig po posteljah.
Na jadranje nesi samo skodelico čaja,
daljnogled in sredstvo, ki briše
vsakršen odvečen spomin na poti.
V senci agave, ki raste na ladji,
v dolgih nočeh pod milim nebom prisluškuj,
kako se izgubljajo zvoki sveta.
Našla si ljubezen svojega življenja,
in ali obstaja večja sreča, kot če se ob katerikoli uri dneva
v mislih spusti nate, pa ga nihče ne vidi!

Prevedla Tatjana Jamnik

HRVATSKI:
Nakon blagdana

Kako prija mi juha od kelja i cvjetače,
nakon mesnog obroka u poganskim
danima koji su na izmaku.
Vjernici opet mogu pušiti na cesti,
djeca opet smiju jesti čokoladu,
pjevači smiju pjevati ustaške i sve se
opet vratilo “na staro”.
Što je to odricanje o kojem se priča?
Kakve nam to kazne pripremaju tijelu?
Samo uskrate veselja, isprazni životi,
ukosnice bez kose i sitna ushićenja.
Tvoje je tijelo dostojno božjeg pogleda,
a misli, koje vrludaju mi glavom,
već su se razmahale i pretvaraju nas
u male krastavce.

ENGLISH:
After the Holidays

How I love the taste of broccoli and cauliflower soup
after the meaty meals of pagan
days now behind us.
Believers can smoke in the street again,
again kids can eat chocolate,
crooners whistle Dixie and everything’s
back “just like it was.”
What’s this denial everyone’s talking about?
What punishments do they ready for our bodies?
Just a lack of joy, emptyish lives,
hairless bobby-pins and small elations.
Your body is worthy of God’s gaze,
and the thoughts ambling through my head
have taken flight again and turn us
into mini-gherkins.

V SLOVENŠČINI:
Po prazniku

Kako tekne juha iz ohrovta in cvetače,
po obrokih mesa v poganskih
dneh, ki se končujejo.
Verniki spet lahko kadijo na cesti,
otroci si spet lahko privoščijo čokolado,
pevci lahko prepevajo ustaške pesmi, vse se
je spet vrnilo v običajni tok.
Kaj je odrekanje, o katerem govorijo?
Kakšne kazni pripravljajo našemu telesu?
Samo odtegovanje veselja, prazna življenja,
lasnice brez las in drobna vzhičenja.
Tvoje telo, vredno božjega pogleda,
a misli, ki se mi pletejo po glavi,
so že popustile in nas raztapljajo
v majhne kumarice.

Prevedel Iztok Osojnik

PO PRAZNIKIH

Kako mi tekne brokolijeva in cvetačna juha
po mesnih obrokih v poganskih dneh,
ki so že pri koncu.
Verniki lahko spet kadijo na ulici,
otroci spet smejo jesti čokolado,
popevkarji smejo peti ustaške pesmi 
in vse je spet „po starem“.
Kaj je to odrekanje, o katerem vsi govorijo?
Kakšne kazni pripravljajo za naša telesa?
Le odtegovanje veselja, izpraznjena življenja,
lasnice brez las in drobna navdušenja.
Tvoje telo je vredno božjega pogleda,
misli pa, ki se mi vrtinčijo po glavi,
so se že razmahnile, spreminjajo nas
v drobne kumarice. 

Prevedel Gašper Malej

Po praznikih

Kako mi prija juha iz brokolija in cvetače,
po mesnem obroku v poganskih
dnevih, ki se iztekajo.
Verniki spet lahko kadijo na cesti,
otroci spet smejo jesti čokolado,
pevci smejo peti ustaške in vse
je spet »po starem«.
Kaj je odrekanje, o katerem se govori?
Kakšne kazni nam pripravljajo za telesa?
Samo prikrajšano veselje, izpraznjena življenja,
lasnice brez las in male radosti.
Tvoje telo je vredno božjega pogleda,
in misli, ki mi vrvijo v glavi,
so se že razletele in nas spreminjajo
v majhne kumarice. 

Prevedla Tatjana Jamnik

HRVATSKI:
Budućnost je svijetla!

Mislim od danas do sutra.
Na papiru zapis o tunjevini,
na zaslonu računala
slika cvijeta u vodi.
Budućnost je svijetla, rekla je
slavna atletičarka i dodala –
treba živjeti ovaj tren, a tek
onda misliti.

ENGLISH:
The Future is Bright!

I mean from today into tomorrow.
A to-buy note says: tunafish,
the screensaver holds a picture
of a flower in water.
The future is bright, said
the famous athlete, and then she added—
live in the now, and only think
after.

V SLOVENŠČINI:
Prihodnost je svetla!
 
Mislim od danes do jutri.
Na papirju zapis o tunini,
na zaslonu računalnika
slika cveta v vodi.
Prihodnost je svetla, je rekla
slavna atletinja in dodala –
treba je živeti ta hip, šele
potem misliti.

Prevedel Matej Krajnc

PRIHODNOST JE SVETLA!

Razmišljam od danes do jutri.
Na nakupovalnem listku piše: tunina,
na računalniškem zaslonu
podoba rože v vodi.
Prihodnost je svetla, pravi
slavna atletinja in dodaja –
treba je živeti ta trenutek, šele
potem razmišljati.

Prevedel Gašper Malej

Prihodnost je svetla!

Mislim od danes na jutri.
Na listku zapisek o tunini,
na zaslonu računalnika
slika cveta v vodi.
Prihodnost je svetla, je rekla
slavna atletinja in dodala –
treba je živeti ta trenutek in šele
potem razmišljati.

Prevedla Tatjana Jamnik

HRVATSKI:
U Riječkoj luci

I, što si mislila? Da je more, samo po sebi, ljekovito?
Da će te omamiti? Nisi primijetila da njegov miris
gutaju austrougarski svodovi i da su već odavno nestali
zvukovi Parafa. Riječani raskopčavaju košulje, kao da
žele potrčati u more, kao da se nemaju gdje sakriti.
Ne rade mallovi ni butici, ostaju samo klupe u luci.
Rastegni se na jednoj od njih, skini džemper koji je
još prepun snijega. Zamisli da sad agava cvjeta, da
trčiš za loptom, nudiš starce čokoladom. Ako uspiješ,
padat će naranče s Hvara. Vidi, s broda već dolaze
sanduci puni slijepih putnika.
Navečer, na Sušaku, dok budeš pjevala i čitala, onako
prikriveno, pričaj o svemu. Spomeni i tijelo i ljubav
i muškarca čovjeku s pivom, smiješnoj umjetnici,
dugokosom aktivistu. Što si mislila? Nisam ništa mislila.

ENGLISH:
In the Rijeka Harbor

So, what were you thinking? That the sea, by itself, would heal?
That it would bewitch you? You didn't notice its smell was
devoured by Austro-Hungarian arches, that the sounds of Paraf
were long gone. The locals unbutton their shirts, as though
they want to rush into the sea, as though they've no place to hide.
The malls and boutiques are closed, what's left are the benches in the harbor.
Stretch out on one of them, take off that pullover
still stiff with snow. Imagine the agave blooming, you
running after the ball, offering chocolate to seniors. If you succeed,
it will rain Hvar oranges. See, already crates full of stowaways
arrive on the boats.
In the evening, on Susak, as you sing and read,
say everything on the sly. Mention the body and the man
to the guy with the beer, the funny lady artist, the long-haired
activist. What were you thinking? I wasn't thinking a thing.

V SLOVENŠČINI:
V reškem pristanišču

Kaj si pa mislila? Da morje zdravi samo od sebe?
Da te bo omamilo? Nisi opazila, da njegov vonj
požirajo avstroogrski oboki in da so zvoki Parafov že
davno utihnili. Rečani si odpenjajo srajce, kakor
bi hoteli steči v morje ali kakor da se nimajo kam skriti.
Niti trgovski centri niti butiki niso odprti, ostale so le klopi v pristanišču.
Zlekni se na kakšno, sleci pulover, še vedno poln
snega. Zamisli si, da zdaj cveti agava, da
tečeš za žogo in starcem ponujaš čokolado. Če ti uspe,
bodo padle pomaranče s Hvara. Glej, z ladje se že spuščajo
zaboji polni slepih potnikov.
Zvečer na Sušku, ko boš brala in pela, tako
prikrito, govori o vsem. Omeni telo in ljubezen
in moškega človeku s pivom, smešni umetnici,
dolgolasemu aktivistu. Kaj si mislila? Nič nisem mislila

Prevedel Iztok Osojnik

V REŠKEM PRISTANIŠČU

In kaj si si mislila? Da je morje samo na sebi zdravilno?
Da te bo očaralo? Nisi zaznala, da njegov vonj
goltajo avstro-ogrski oboki in da je glasba Parafov
že zdavnaj utihnila. Rečani si odpenjajo srajce,
kot bi se jim mudilo v morje, kot da se nimajo kje skriti.
Trgovska središča in butiki so zaprti, ostajajo klopi v pristanišču.
Pretegni se na eni izmed njih, sleci pulover, ki je še posut
s snegom. Predstavljaj si, da pravkar cveti agava, da tekaš
za žogo, da starcem ponujaš čokolado. Če ti uspe,
bodo deževale hvarske pomaranče. Glej, z ladje že
prihajajo zaboji, polni slepih potnikov.
Pod večer, ko boš na Sušaku pela in brala, govori
o vsem, malce izmuzljivo. Omeni telo, ljubezen in moškega
tipu s pivom, zabavni umetnici, dolgolasemu aktivistu.
Kaj si si mislila? Nič si nisem mislila.

Prevedel Gašper Malej

V reškem pristanišču

Kaj si pa mislila? Da je morje samo po sebi zdravilno?
Da te bo omamilo? Nisi opazila, da njegov vonj
požirajo avstro-ogrski oboki in da že dolgo ni več
zvokov Parafa. Rečani si odpenjajo srajce, kot da bi
radi stekli v morje, kot da se nimajo kje skriti.
Trgovski centri in butiki so zaprti, preostanejo samo klopi v pristanišču.
Ulezi se na eno od njih, sleci si pulover, ki je
še prepoln snega. Pomisli, da zdaj cveti agava, da
tečeš za žogo, ponudiš starcem čokolado. Če ti bo uspelo,
bodo padale pomaranče s Hvara. Poglej, z ladje že prihajajo
zaboji, polni slepih potnikov.
Zvečer na Sušku, medtem ko boš pela in brala, tako
neopazno povej vse. Omeni tudi telo in ljubezen
in moškega človeku s pivom, smešni umetnici,
dolgolasemu umetniku. Kaj si mislila? Nič nisem mislila.

Prevedla Tatjana Jamnik

HRVATSKI:
Dah

Udahni i pusti neka sjenke inja i gomolja
prospu se i rastvore tvoje unutrašnje vrtove
A srce, koje godinama je skupljalo gorčinu,
neka se odmori pod blagim dodirom
nečije smirene ruke.

ENGLISH:
Breath

Breathe and let the shades of frost and tubers
shatter and open up your inner gardens
And the heart, that had gathered bitterness for years,
let rest under the tender touch
of someone’s quiet hand.

V SLOVENŠČINI:
Dah

Vdihni in pusti, da se sence ivja in gomoljev
povzpnejo in razprejo tvoje notranje vrtove.
In srce, ki je leta zbiralo grenkobo,
naj si spočije pod blagim dotikom
nekogaršnje umirjene roke.

Prevedla Tatjana Jamnik

HRVATSKI:
Početak

Uzaludni junaci stoje na ruševinama,
pokazuju utočišta,
u bivšoj tvornici performans života,
u starom kinu predavanja o revoluciji,
u učionici plenumi, na cesti prosvjedi.
Svijet uvijek ima svoj početak:
slabo vidljivo mjesto prezrene emocije.

ENGLISH:
The Beginning

Pointless heroes perch atop ruins,
point to havens,
in the former factory a performance of life,
in the old cinema lectures on the revolution,
in the classroom plenums, strikes in the streets.
The world always has its beginning:
the poorly visible
site of emotion shrugged off.

NIHONGO:
あとどれくらいなのか
                    ダーリヤ・ジリチャ（訳　新井高子）

ドアを閉めた、私は、だから誰も見ることができない、
私が脱ごうとしている羽根、羽毛、毛皮を。
すべての時代の本に囲まれて息を詰まらせながら、
くぼみのないソファに横たわろうとして
そして、すべてのことに関係なく、花が咲いた、
その様子を見つめて。
どれくらい間違いがあるか、すべて灰色の服、襟まで
ボタンを閉めた着こなし、白いブラウスに、
どんな時でも、なぜオイルやクリームを使うのか
肌を若く見せるために
どれくらい無駄なもの、古いものがあるか
どれくらいほかの人の人生の物語ばかり読むのか、古い旗、
地図が見えてくる、それは世界の終わりを呼んでいる
カーテンを閉めた窓は暗い、残された時間は
多くない、ちょうど午後だ、巨大な波が来るかもしれない午後なのだ

Nihongo-yaku: Takako Arai

V SLOVENŠČINI:
Začetek

Nesmiselni junaki stojijo na ruševinah,
kažejo zatočišča,
v nekdanji tovarni performans življenja,
v starem kinu predavanja o revoluciji,
v učilnici plenumi, na cesti stavke.
Svet ima vedno svoj začetek:
slabo vidno mesto zavrženega čustva.

Prevedla Tatjana Jamnik

HRVATSKI:
Brod luđaka

U polumraku prolaze sjene na platnu dok mnoga udobna
sjedala ostaju netaknuta i prazna. Nitko ne želi gledati film
o šutnji i holokaustu, o bolesnim ljudima koji plutaju na
lađi, slikaju cvjetiće po bijelim papirima i ostavljeni, jedni
drugima pričaju o još jednom danu u logoru.
A gradovi? Oni su sanduci puni olova. Državama ne treba
tepati, one su osvetile svoje zemlje i ostavile pločnike za
zbunjene dječake i bolesnike.
Šutke, nakon projekcije, smetena, hodam gradom
koji se pretvara u brod luđaka i nestaje u rijeci.

ENGLISH:
Ship of Fools

In a twilight shadows slip down the screen, while the many cozy
seats stay empty and untouched. No one wants to see the film
on silence and holocaust, on sick people floating on
a ship, painting blooms into blank pages and, abandoned, telling
one another of another day in the camps.
And the cities? They’re trunks full of lead. States don’t need
coddling, they’ve avenged their lands and left the sidewalks to
addled boys and patients.
Silent, after the projection, in confusion I walk the city
that turns into a ship of fools and vanishes in the river.

V SLOVENŠČINI:
Ladja norcev

V polmraku prek platna drsijo sence, medtem ko številni udobni
sedeži ostajajo nedotaknjeni in prazni. Nihče noče gledati filma
o molku in holokavstu, o bolnih ljudeh, ki plovejo na
ladji, slikajo cvetlice na bele liste in zapuščeni drug
drugemu pripovedujejo o še enem dnevu v taborišču.
Pa mesta? Ta so zaboji, polni svinca. Državam ni treba
brbljati, te so maščevale svoje dežele in prepustile pločnike
zbeganim fantom in bolnikom.
Po projekciji molče, zmedena hodim po mestu,
ki se spreminja v ladjo norcev in izgine v reki.

Prevedla Tatjana Jamnik

HRVATSKI:
Tko si?

Kud god da krenem, pratiš me. Ti si kao duh
iz viktorijanskih romana koji pleše u daljini
i još uvijek traži drugu polovicu.
Kad počnem kuhati kavu ujutro, obgrliš me
i baciš na netom pospremljeni krevet i onda,
kao da si gledao Zeusa na Ledi, obljubljuješ
me.
I dok hodam ulicom, očekujem tvoj napad.
Iznenada, u tramvaju, pred mnoštvom ljudi
jezikom mi prelaziš po licu, ali nitko ne vidi.
U ponoć, nakon kratkog sna, otvaram prozor
i opet dolaziš, nasrtljiv i mračan, i brzo
si na meni. Pritišćeš me i gaziš, i miluješ.
Da je netko ušao odmah nakon tvog odlaska,
vidio bi veliki plamen koji raste nasred sobe
i onda nestaje.

ENGLISH:
Who Are You?

Wherever I turn, you’re with me. Like the spirit
from Victorian novels dancing in the distance
that still seeks its other half.
While I brew my morning coffee, you embrace
and throw me on the just-made bed and then,
like you’re taking cues from Zeus and Leda, you
take me.
Even in the street, I’m ready for your assault.
All at once, on the tram, in a crowd
you touch my face with your tongue, but no one can see.
At midnight, after a brief sleep, I open the window
and again you arrive, bullish and dark, and swiftly
you’re on top. You press me down, grind and caress.
If someone had walked in just after your exit,
they’d see a great flame grow in the room’s center,
then vanish.

V SLOVENŠČINI:
Kdo si?

Kamorkoli grem, me spremljaš. Si kakor duh
iz viktorijanskih romanov, ki pleše v daljavi
in še vedno išče drugo polovico.
Ko zjutraj začnem kuhati kavo, me objameš
in vržeš na pravkar postlano posteljo in potem,
kot da bi gledal Zevsa na Ledi, me
vzameš.
Tudi ko hodim po ulici, pričakujem tvoj napad.
Nenadoma, v tramvaju, pred množico ljudi
mi z jezikom drsiš po obrazu, a nihče ne vidi.
Opolnoči po kratkem spancu odprem okno
in spet prideš, vsiljiv in teman, in hitro
si na meni. Pritiskaš name in me tlačiš, in ljubkuješ.
Če bi kdo vstopil tik po tvojem odhodu,
bi videl velik plamen, ki raste sredi sobe
in potem izgine.

Prevedla Tatjana Jamnik

HRVATSKI:
Koliko još

Zatvorila sam vrata da nitko ne vidi
perje, krzno, kožu koji otpadaju mi s tijela.
Gušenje među knjigama svih dobi,
spavanje na kauču koji se nikad nije savio,
i čuvanje cvijeta koji je, unatoč svemu,
procvao.
Koliko grešaka u ormarima sivim, haljina
koje se kopčaju do grla i bijelih košulja
za svaku priliku. Koliko ulja i krema
od kojih je koža ostala premlada!
Koliko svega nepotrebnog i antikvarnog,
koliko priča o tuđim životima i starih zastava,
karata koje izviruju i zovu na kraj svijeta.
Prozor je zamračen zavjesom, ostalo je malo
vremena, tek jedno popodne za veliki val.

ENGLISH:
How Much Longer?

I shut the door so no one sees
the feathers, fur, skin I shed.
Suffocating among the books of the ages,
sleeping on a couch that never unfolded,
nursing a flower that blossoms
in spite of everything.
So many grey misjudgements in clothing, dresses
buttoned up to the neck, and white blouses
suitable for all occasions. So many oils, creams
that do not allow age to take its proper place.
So much that is obsolete, archaic,
so many second hand lives, outdated flags,
maps that might have led to terra incognita.
A curtain shades the window. Not much
time remains: a single afternoon to catch the giant wave.

from the Croatian of Darija Zilić
Translated by Paddy Bushe

NIHONGO:
どれくらいなのか
             ダーリヤ・ジリチャ（訳　新井高子）

私はドアを閉めた、だから誰も見ることができない、
私が脱ごうとしている羽根、羽毛、毛皮を。
すべての時代の本に囲まれて息を詰まらせながら、
くぼみのないソファで寝ようとして
そして、すべてのことに関係なく、花が咲いた、
その様子を見つめながら。
どれくらい間違いがあるか、すべて灰色の服、襟まで
ボタンを閉めた服、白いブラウスに、
どんな時でも、なぜオイルやクリームを使うのか
肌を若くするために
どれくらい無駄なもの、古いものがあるか
どれくらいほかの人の人生の物語を読むのか、古い旗、
地図に目を凝らす、それは世界の終わりを呼んでいる
カーテンを閉めた窓は暗い、残された時間は
多くない、ちょうど午後だ、巨大な波が来るかもしれない午後なのだ

Nihongo-yaku: Takako Arai 

V SLOVENŠČINI:
Koliko še

Zaprla sem vrata, da ne bi kdo videl
perja, krzna, kože, ki mi odpadajo s telesa.
Dušenje med knjigami vseh časov,
spanje na kavču, ki se ni nikoli ugreznil,
in varovanje cveta, ki je kljub vsemu
vzcvetel.
Koliko napak v sivih omarah, oblek,
ki se zapenjajo do vratu, in belih bluz
za vsako priložnost. Koliko olj in krem,
zaradi katerih je koža ostala premlada!
Koliko vsega nepotrebnega in antikvarnega,
koliko zgodb o tujih življenjih in starih zastav,
zemljevidov, ki kukajo ven in kličejo na konec sveta.
Okno je zatemnjeno z zaveso, ostalo je malo
časa, le eno popoldne za veliki val.

Prevedla Tatjana Jamnik

HRVATSKI:
Spora duša

Književnost je tek utvara i utjeha za spore duše koje
zaboravile su brzo trčati i nabaviti osobnog bankara.
Skoro sam se prepala kad si se skinuo. Meni je knjiga
o holokaustu bliža od tijela golog muškarca.
Trebala bih živjeti na otoku, gdje radni dan se razlikuje
od neradnog samo po tri bicikla više na ulici.

ENGLISH:
The Slow Soul

Literature is just a ghost and balm for the slow souls who
forgot to run fast to find a personal banker.
I was almost frightened when you undressed. To me the book
on holocaust is closer than a naked man’s body.
I should live on an island, where one tells a workday
from weekend just by three more bikes in the street.

V SLOVENŠČINI:
Počasna duša

Književnost je zgolj utvara in tolažba za počasne duše, ki
so pozabile hitro teči in si priskrbeti osebnega bankirja.
Skoraj sem se ustrašila, ko si se slekel. Knjiga
o holokavstu mi je bližja kot telo golega moškega.
Morala bi živeti na otoku, kjer se delovnik razlikuje
od nedelovnika samo po treh kolesih več na cesti.

Prevedla Tatjana Jamnik

The 10th Golden Boat Poetry Translation Workshop 2012

Bogdan Macarol: Kosovel postaja svetovni pesnik (Primorske novice, 1. 9. 2012)

The 10th International Golden Boat Translation Workshop 2012

This year's traditional The 10th Golden Boat International Poetry Translation Workshop 2012 will be held from 26th August to 2nd September at Škocjan in the Karst and Ljubljana. This year's guests come from 10 countries: Darija Žilić (Croatia), Will Root (USA), Emilio Coco (Italy), Takako Arai (Japan), Paddy Bushe (Ireland), Martin Warmuz (Poland), Tatjana Jamnik, Gašper Torkar, Gašper Malej, Dejan Koban, Lenka and Matej Kranjc (all Slovenia), Jan Gavura, Miroslava Gavurová (Slovakia), and Henning H. Bergsvig (Norway).
The workshop will be led by Iztok Osojnik. Like every year, in addition to mutual translation, the workshop shall be dedicated to the conservation of live contacts in the Western European, Central European and Slavic triangle, linking small and large European and world literatures in the East and West, co-organizing festivals, symposia, meetings, workshops, dissemination of a modern literary hub in Škocjan and international recognition of poetry in the originals and translations in Slovenia and abroad. Following the successful implementation of Kosovel in the UK and the USA this year, followed by a new monograph of Kosovel in Polish language (KUD Police Dubová and Instytut Mikołowski) and international recognition of Slovenian new wave classics (Gregor Strniša, Jure Detela). Participants of the Golden Boat shall present their work at two literary readings: 30th August, 20:00, in Škocjan in the Karst and 31th August, 19:00 in Trubar's House of Literature in Ljubljana, and on website www.ia-zlaticoln.org. All programs are public. No entrance fee.

The Golden Boat Workshop is organized by the Literary Association of IA in collaboration with Cultural-Artistic Association of Polica Dubova, Tourist Association Škocjan, Cultural Association Vilenica, Monitor ZSA, KUD France Prešeren, Regional Community Alps-Adriatic and journals / publishing houses Društvo Apokalipsa and Monitor.

The workshop is supported by Slovenian Book Agency, Krka, d. d., Škocjan Caves Park, Meiji University (Japan), FILI (Finland), Pri Vncku Inn,  Pulse / Cuisle Festival Limerick (Ireland), SKD Sežana, Trubar House of Literature, Okarina, d. o. o., Triglav-Rysy Association (Poland), Sampark Publishing House (New Delhi-London).

PROGRAMME

Sunday, 26th August - arrivals
19:00 – Welcome dinner

Monday, 27th August
9:30 – Working session
13:00 – Lunch
19:00 – Dinner

Tuesday, 28th August
9:30 – Working session
13:00 – Lunch
14:30 – Excursion (Škocjan Caves)
19:00 – Dinner

Wednesday, 29th  August
9:30 – Working session
13:00 – Lunch
15:00 – Walking excursion
19:00 – Dinner

Thursday, 30th August
9:30 – Working session
13:00 – Lunch
18:30 – Dinner
20:00 – The Golden Boat reading Škocjan

Friday, 31st August
9:30 – Working session
12:30 – Lunch
14:00 – Departure for Ljubljana
19:30 – The Golden Boat Reading at the
 Trubarjeva hiša literature (Trubar’s House of Literature) in Ljubljana

Saturday, 1st September
9:30 – Session on translating poetry
13:00 – Lunch
15:00 – Excursion to Tomaj
20:00 – Farewell Dinner

Sunday, 2th September
Departure after breakfast